Davne 1974. jedna je ideja pokrenula sudbinu i zapečatila povijest jedne obitelji, jednog vremena, jednog grada. Našeg grada.
U vremenu u kojem nipošto nije bilo lako biti drugačiji. No, uporni rad i inovativnost učinili su svoje, a realne poteškoće pretvarale su se u uspješno prebrođene izazove.
Ideali i entuzijazam
Četrdeset godina unazad, Vladimir i Vedrana Bruketa, bračni par prosvjetnih radnika, (Vladimir, nastavnik likovne kulture i Vedrana, nastavnica hrvatskog i engleskog jezika) vratili su se iz Londona gdje je Vladimir na “Hammersmith college of art” uspješno proučavao keramike slobodnih oblika. U Rijeci u Užarskoj ulici odlučili su otvoriti galeriju umjetničkih predmeta rađenih rukom u tehnici keramike, macramea i minijaturnih slika.
Ideja je bila otvoriti galeriju s ateljeom, ali je u dvadesetak kvadrata bilo nemoguće organizirati radni i prodajni prostor pa je atelje dislociran.
Starim gradom ljudi se tih godina nisu usuđivali slobodno šetati. Bilo je to mjesto koje su u sumrak zaobilazili oni koji su držali do svog dobrog glasa, a u riječkoj starogradskoj jezgri glavni gosti bili su ljubitelji čašice i žene lakog morala. Mnogi su smatrali da je prilično bizarno umjetnost smjestiti u jedno takvo okruženje. Tada mladi, puni ideala i entuzijazma, Vladimir i Vedrana Bruketa željeli su dokazati kako je moguće mijenjati okolinu, a ne sebe.
Ljubičasti tepih dobrodošlice
Postavili su ljubičasti tepison na podu Male galerije, što je tada bila rijetkost, a natpis na vratima “Izvolite, uđite!” pozivao je one najhrabrije da zakorače u prvi javni prostor namijenjen ponudi i prodaji posebnih predmeta iz svijeta primijenjene umjetnosti.
I polako je krenulo.
Galerija je bila nešto novo, do tog doba neviđeno. Stariji Riječani znaju koliko je značila za naš grad. Podsjećala ih je na Trst koji je za nas bio najbliži Zapad, gdje se uvijek odlazilo po inspiraciju i upoznavalo s novostima iz svijeta svake vrste.
Ipak, ekstravagancija Galerije bila je samo konačnica onoga što je tome prethodilo, ručno kopanu glinu Vladimir je vozio u “četvorki”, iz nje vadio korjenčiće, a keramičku peć sam je izradio.
Počeci su doista bili teški, ali rezultati i odobravanje posjetitelja Galerije i kupaca bračnom su paru davali veliku snagu i motivaciju za daljnji rad.
Umjetnost ispod skele
Idućih 20 godina Stari grad je proživljavao svoju metamorfozu.
Izgrađene su robne kuće Korzo i Varteks, kuća Delte, Koblerov trg, kompleks Trga mljekarice i Case Garbas, tadašnja Jugobanka, a uslijedilo je i popločavnje Užarske ulice. Iako sretni zbog budućeg suvremenog izgleda galerijskog okruženja, trebalo je odraditi deseteljeće pod skelama, bez danjeg svjetla. Usprkos svim poteškoćama i preprekama, ispod skele je bujala umjetnost.
Vladimir i Vedrana Bruketa, uz pomoć dvadesetak likovnih umjetnika, ratnih devedesetih godina dokazali su da se umjetnost kao i uvijek rađala tamo gdje se činilo da nema uvjeta za život. Organizirali su dvadesetak izložbi slika pod nazivom “Riječkoj kulturi u prilog”, koje su su bile popraćene glumačkim recitalima i glazbenim izvedbama umjetnika. Slike koje su visjele sa skela Užarskoj su ulici udahnule novi život.
Morčić spašen od zaborava
Devedesetih godina Vladimir Bruketa kreirao je riječki suvenir Morčić, želeći dati svoj doprinos tradiciji našeg kraja u kojem se svi veliki životni događaji obilježavaju simboličnim darivanjem zlatnoga morčića kao amuleta za sreću. Ideja je bila da morčić postane svima dostupan, jer zlatara koji ga izrađuju bilo je sve manje, a zlato je bilo „skupo kao zlato“.
Tako je otac Male galerije prije tridesetak godina napravio prvog Morčića u keramici, s pravom pozlatom. Po prvi put mogla ga je kupiti svaka kuća, objesiti ga na zid kao sliku, nositi kao broš ili privjesak oko vrata. Mogli su ga imati svi. Morčić je spašen od zaborava.
Nagrada za nagradom
Ideja i trud nisu ostali nezapaženi. Morčić iz radionice Male galerije dobio je desetak priznanja Turističke zajednice Grada Rijeke za kvalitetu, a Vladimir Bruketa, pored brojnih priznanja, dobio je Zlatnu plaketu i Grb Grada Rijeke za svoj doprinos.
Priču o morčiću obitelj Bruketa prevela je na trideset svjetskih jezika, a uskoro se našla i u neplaćenim tiskanim turističkim vodičima diljem svijeta.
Mala galerija, kao prva turistička galerija u bivšoj državi, pridonosila je prepoznavanju riječkog identiteta i suveniri su oduvijek predstavljali stvaralački izazov. Nastalo je tako dvadesetak nagrađenih, potpuno novih suvenira Rijeke s motivom Gradskog sata, Trsatskog svetišta i sv. Vida.
Godine 2003., u skladu s medijskom promidžbom HNK Ivana pl. Zajca uz mjuzikl “Karolina Riječka”, nastao je zaštićeni i nagrađeni suvenir Karolina Riječka.
Stari grad i Sušak
Posao je rastao, a prostor Male galerije postajao sve uži. Dok su se kupci divili šarmu doista male Male galerije, nedostatak adekvatnog prostora za izlaganje vlasnicima je postao veliki problem. Proširenje galerije za dodatnih 12 kvadrata 2011. godine riješio je vitalan problem – Mala galerija dobila je novi vjetar u leđa, a kupci ugodan prostor u kojem mogu opušteno uživati u radovima obitelji Bruketa i svijetu umjetnosti.
2009. godine obitelj Bruketa otvorila je Galeriju Bruketa 2 na Sušaku, gdje izlaganjem umjetničkih djela poznatih autora ostvaruje svoju želju za obogaćivanjem kulturne ponude grada.
Tijekom pet godina rada, Galerija Bruketa 2 s ponosom je riječkoj publici predstavila više od 40 autora te postala renomirani prostor u gradu Rijeci u kojem kvalitetni i perspektivni umjetnici rado izlažu svoja djela.
Nova viđenja keramike
Nakon četiri desetljeća velikog truda i rada,, obitelj Bruketa može reći da je uspjela stvoriti pravi riječki brand. Uz Vladimira i Vedranu, obiteljskom poslu od malih su se nogu pridružile kćeri Morana i Vilena, koje su se nakon školovanja potpuno posvetile radu u Maloj galeriji. Morana kao povjesničarka umjetnosti i Vilena kao keramička dizajnerica, unijele su svoja viđenja keramike koja riječka mlađa publika nesebično prihvaća. Tradiciju danas susreću nove ideje i čine sretan tim iskustva i mladosti.
Obitelj Bruketa ponosna je što dugih 40 godina radi ono što voli, uz veliku podršku svih članova obitelji, suradnika, prijatelja i kupaca. A Mala galerija, u kojoj su svaki namjernik i kupac uvijek rado viđeni i dragi gosti, u svojoj uskoj i slikovitoj Užarskoj ulici desetljećima svjedoči da se predanost ideji u koju se vjeruje, uz nesebičan trud, vraćaju srećom, zadovoljstvom i ljepotom.
